ČETVRTA EPIZODA “PITAJTE NEWLIFE”

Na gornjemu playeru poslušajte četvrtu epizodu “Pitajte NewLife” gdje dr. Amela Hodža i Jasmina Hodžič odgovaraju na pitanja:

  • Šta ako prva IVF procedura ne pruži željene rezultate i koliko trebamo čekati na novi pokušaj? i;
  • Kako se nositi sa emocijama koje su rezultat neuspjele IVF procedure?

Cijeli transkript možete pročitati u nastavku.

 

Šta ako prva IVF procedura ne pruži željene rezultate i koliko trebamo čekati na novi pokušaj?

dr Amela Hodža: Uprkos razvoju moderne reproduktivne medicine niko ne može garantovati uspjeh pokušaja vantjelesne oplodnje. Neuspjeh je vjerovatan i treba ga prepoznati i razumijeti od samog početka, tako da se kasnije ne pretvori u ozbiljan psihološki problem. Postotak uspješnosti trudnoće zavisi od zdravstvenog stanja supružnika, njihove dobi, kvaliteta biološkog materijala kao i puno drugih faktora koji mogu uticati na sam uspjeh.

Prema statistikama, uspješnost IVF je najveća kod žene mlađih od 35. godina i iznosi iznad 50% prvim pokušajem. Međutim, kada je žena starija, odnos iznad 37.-38. godina, vjerovatnoća uspjeha pokušaja je oko 35%. Ako žena odluči postati majka sa 40. godina, stopa uspjeha IVF-a se smanjuje na 20%, ako kod žene iznad 42. godine samo 8% žena zatrudni nakon prvog pokušaja IVF-a.

Svaka žena koja je prošla kroz neuspjeli IVF zna koliko je teško prihvatiti činjenicu i otkriti prave uzroke. Mnogi su razlozi za neuspjeh IVF-a. Kao što smo rekli to je: dob žene (što je žena starija manja je vjerovatnoća uspjeha implantacije), smanjen broj jajnih ćelija, manji broj embrija, slabiji kvalitet embrija dobivenih oplodnjom. Čak iako smo uspjeli dobiti dovoljan broj jajnih ćelija i normalnih embrija, nema garancije da će se implantirati.

Također, tu je i faktor zdravlja buduće majke. Među bolestima i stanjima koji najčešće ometaju uspjeh IVF-a su: endometrioza, hronični endometritis, tanki funkcionalni endometrij uterusa zbog velikog broja predhodno izvršenih pobačaja ili izlaganje dijagnostičko-terapijskim tretmanima, zatim hydrosalpings, hronična oboljenja kao što su: dijabetes, poremećaj rada štitne žlijezde, hronična oboljenja jetre, bubrega, zatim prekomjerna težina kod muškarca ili žene, sperma niskog kvaliteta kod muškarca.

Posebno mjesto u ovom popisu mogućih razloga za neuspjeh IVF se daje idiopatskim uzrocima, tj. razlozi koje ne možemo utvrditi ili objasniti. Žena bi trebala biti svjesna da je vjerovatnoća uspješnog IVF-a smanjena ukoliko žena nakon embrio-transfera nastaviti pušiti ili uzimati alkohol (čak i u malim dozama), općenito ako nastavi voditi nezdrav način života.

Često se postavlja pitanje kada pokušati ponovo. Ne postoji pravi odgovor na ovo pitanje. Mnogo toga zavisi od same žene, o razlozima koji su uzrokovali neuspjeh u prvom pokušaju, stanje supružnika. U samom depresivnom i pesimističkom raspoloženju svakako ne bi trebali započinjati drugi pokušaj. Prema ustaljenoj medicinskoj praksi obično se sačeka tri mjeseca. Ovi ciklusi bez hormonske terapije daju se ženi da se pripremi za novi pokušaj nakon što prođe potrebne testove i kada se njeno emotivno stanje dovede u red. Ako se u prvom pokušaju ne iskoriste svi dobiveni embriji, naredni pokušaj je jednostavniji jer nema stimulacije i punkcije jajnika. Priprema se samo endometrij za embrio-transfer gdje se iskoriste embriji iz prethodne stimulacije.

Nakon neuspjelog IVF-a važno je da se žena nosi sa svojim negativnim emocijama što je prije moguće i da počne surađivati sa svojim ljekarom, ne razgovarati nego surađivati jer takva saradnja omogućava ljekaru da sazna pravi razlog za neuspjeh, te prilagodi protokol i poveća šansu za trudnoću u idućem pokušaju. Ponekad je potrebno samo jedan ili dva nova lijeka dodati u režim liječenja pa da promijeni ishod. Prije svakog narednog pokušaja urade se svi dodatni testovi, dijagnostičke pretrage i pripremne terapije. Po potrebi se uradi dijagnostička histeroskopija gdje se kamerom pregleda unutrašnjost maternice, ukoliko nema patologije maternice naredni pokušaj može se planirati i ranije.

Ukoliko identificiramo određene anomalije tada žena mora biti pripremljena proći potrebni tretman i oporavak, te tek nakon toga krenuti u novi pokušaj.

 

Kako se nositi sa emocijama koje su rezultat neuspjele IVF procedure?

Jasmina Hodžić: Problem neplodnosti i njenog kompleksnoga liječenja prelazi granice medicine i zadire u mnoga druga područja. Liječenje neplodnosti je najčešće fizičko i emocionalno opterećenje za oba partnera. Prolazak kroz sami postupak večini parova prođe brzo, međutim nakon završenog procesa i objave rezultata uprkos svim uloženim naporima test je negativan. Šta dalje?

Ponekada je stres toliko veliki da parovi odustaju od daljnih pokušaja biomedicinski potpomognute oplodnje. Pacijentice često osjećaju krivnju i razmišljaju o pitanjima poput: jesam li ja učinila nešto što je naštetilo plodu ili zašto meni nije suđeno da imam dijete?

Na početku ovoga razgovora naglašavam: niste vi krivi nizašta od navedenog. Neuspješan IVF postupak uzrokuje razočarenje, tugu, ljutnju, osječaj bespomoćnosti, gubitak i krivnju. Sve navedene emocije javljaju se kod svih parova kod kojih je test negativan. Normalno je da ste ljuti, normalno je da ste razočarani, normalno je da ste isfrustrirani. Frustracija se generalno javlja kada ulažemo u nešto napor ali krajnjeg rezultata nema. Nije dobro da odustajete. Jedan neuspješan postupak nije pokazatelj da će naredni biti takav. Evidentno je da nažalost dolazi do negativnih rezultata ali, što je najvažnije, da postoje različite tehnike koje se primjenjuju kako bi se naredni postupak okončao sa željenim rezultatom.

Glavna podrška i oslonac u postupku suočavanja sa neplodnošču i liječenja neplodnošću su sami partneri međusobno. Nakon negativnog testa prvenstveno se javlja šok, stanje u kojem je potrebno prihvatiti da je došlo do negativnog rezultata. Naredno što je javlja je fazan žalovanja kroz koju parovi prolaze različito. Kod nekih parova ta faza traje veoma kratko, a kod nekih ipak produženo. Nakon faze žalovanja dolazi do faze racionalizacije i prihvatanja trenutnog stanja. Tek kada su psihički spremni mi savjetujemo da krenu sa novim postupkom, jer ukoliko je pacijent u fazi žalovanja mi zaista ne savjetujemo novi postupak. Uvijek ostavimo vremena i prostora i tek onda kada se parovi osjećaju psihički spremni, krećemo sa novom stimulacijom, jer zaista prioritet nam je Vaše zdravlje. Tek kada je vaša zdravlje na zadovoljavajućem nivou, želimo da radimo na trudnoći.

Gdje život počinje.

Treća epizoda “Pitajte NewLife”

Klikom na dugme play poslušajte treću epizodu “Pitajte NewLife” gdje odgovaramo na pitanja:

  • Koje su to nove metode koje vaš centar nudi kada je riječ o potpomognutoj oplodnji? i;
  • Kako da se parovi nose sa često nepristojnim pitanjima koja, na neki način, unose nemire i pritisak tokom njihovih pokušaja ostvarivanja potomstva?

Transkript cijelog razgovora pročitajte u nastavku:

Koje su to nove metode koje vaš centar nudi kada je riječ o potpomognutoj oplodnji?

dr Amela Hodža: U našem IVF centru su dostupne sve metode koje se rade u referentnim centrima u svijetu. Idemo u korak sa svim novitetima i dostupnim procedurama, kako bi pacijenti sa naših prostora dobili adekvatnu terapiju. Da bi neki IVF centar bio uspješan podrazumjeva interakciju više medicinskih i bioloških disciplina i stručnjaka iz aspekta steriliteta kao što je ginekologija, urologija, embriologija i genetika.

Broj parova kojima je potrebno liječenje da bi se ostvarili kao roditelji raste iz dana u dana. Upozorenje Svjetske zdravstvene organizacije je da će problem neplodnosti postati još rašireniji 2050. godine, je ubrzao istraživanje u ovom polju.

U današnje vrijeme sveprisutnih medija, pacijenti često pročitaju novosti iz reprodukcijske medicine u kojima je neka od novih metoda opisana kao svemoguća ili revolucionarna, te nas često pitaju koristimo li i mi te metode. Odgovor je da mi nove metode uvodimo tek kada je dovoljno medicinski dokazano da te metode zaista i pomažu. Svakako da smo kod generalne populacije pacijenata vrlo oprezni sa eksperimentalnim metodama. Kod pacijenata sa prethodnim neuspjelim pokušajima vantjelesne oplodnje i dijagnozom koja zahtjeva dodatno ispitivanje svakako imamo dostupne sve metode. A to su od preimplatacijske analize embrija, kao što je PGT, PGS, ispitivanje endometrija uz dijagnostičku histeroskopiju, ERA, EMA i ALICE test, zatim Embrio Glue, Assisted hatching, DNA fragmentacija spermija kao i ostale metode.

Bitno je naglasiti da je potrebno još istraživanja i kvalitetnijih studija da bi se neka nova metoda uvela u rutinsku proceduru. Naravno potrebno je dovoljno podataka i dokaza da uvođenje te metode poboljšava uspješnost liječenja bez negativnog djelovanja na embrije.

 

Kako da se parovi nose sa često nepristojnim pitanjima koja, na neki način, unose nemire i pritisak tokom njihovih pokušaja ostvarivanja potomstva?

Jasmina Hodžić: U procesu IVF-a emocionalno su uključena oba partnera, bez obzira na uzrok neplodnosti. Postoji razlika u njihovima reakcijama, razmišljanju i načinu sagledavanja problema. Žene su opterećene biološkim satom, fokusirane su na neplodnost kao vodeći problem u njihovom životu. Osjećaju se kao pogreška zbog neispunjenja uloge žene ako ne postanu majke. Spremne su da učine sve da ostvare majčinstvo. Osjećaju pritisak okoline u tome.

Muškarci su primarno opterećeni osjećajem neispunjenja uloge muškarca, osjećajem bespomoćnosti sa kojima se teško nose i koji utiče na druge aspekte njihovog života. Pokazuju nepovjerenje prema okolini i svoje osjećaje zadržavaju za sebe. Karakteristično za oba partnera je potreba izbjegavanja porodica koje imaju djecu.

Često, parovi se sramote priznati kako počinju izbjegavati svoje prijatelje sa djecom. Posebno izbjegavaju rođendanske proslave ili bilo koje vrste okupljanja tih porodičnih manifestacija gdje su djeca u fokusu pažnje, misle da to nije normalno.

Međutim, to je normalna reakcija vašeg tijela. Također često žene u svom okruženju primjećuju samo trudnice. Da ne planiraju trudnoću to ne bi bilo tako, a sa obzirom da je njihov fokus pažnje na ostvarivanju trudnoće to ih usmjerava na trudnice. Mnogo češće njih opažaju na ulici nego druge ljude.

Okolina zaista ne razumije par koji je u IVF postupku. Najčešće pitanje koja se upućuju parovima jeste “Šta čekate?”. Nažalost ne vodeći računa o pozadini da se upravo taj par kome je pitanja upućeno već dugi niz godina bori sa sterilitetom.

Ponekada je teško razgovarati sa porodicom i prijateljima o neplodnosti jer večina ljudi nije iskusila ono što ti parovi jesu i ne mogu ih razumijeti. Mnogi se u dobroj namjeri ponašaju kao stručnjaci za neplodnost nudeći nepotrebne i neželjene savjete. Često su ti savjeti poput: “Samo se opusti”, “Nemoj misliti o tome, to će se dogoditi”, “Uzmite odmor ili pauzu”. Sve to je zaista nešto što je nepotrebno.

U društvu postoji nedostatak znanja i razumijevanja problema neplodnosti. Mnogi ljudi misle da jedna posjeta IVF klinici rješava sve probleme. U stvarnosti to je puno drugačije. Jedan IVF postupak zahtjeva uključenost oba partnera, dolaske na kliniku, lepezu emocija, zaista nešto što mijenja vaš život iz temelja.

Ako imate prijateljicu koja se nalazi u ovoj situaciji i u borbi je za svoje potomstvo, nemojte je osuđivati ili davit savjete. Slušajte je i budite svjesni da je to veoma delikatna i osjetljiva tema. Najvažnija stvar koju treba zapamtiti jeste da većina ne zna šta znači putovanje i borba sa neplodnošću. Ako se sa druge strane borite sa neplodnošću, pokušajte pripremiti odgovore na neželjena pitanja prijatelja i poznanika. Možete biti apsolutno iskreni i slobodno reći nešto poput: “Jednostavno neću da pričam o tome” ili “Ne razgovara mi se o tome”. Trebate imati najvažniju stvar na pameti a to jeste da je najvažnije slušati sebe i svoje tijelo jer na kraju neće okolina odgajati vaše dijete već će te uraditi to vi i vaš partner.

Gdje život počinje.

Druga epizoda “Pitajte NewLife”

U našoj drugoj epizodi “Pitajte NewLife”, doktorica Amela Hodža i magistrirani psiholog Jasmina Hodžić odgovaraju na pitanja:

  • Kako tačno izgleda jedna IVF procedura? Možemo li je detaljnije približiti onima nas slušaju a ne znaju mnogo o njoj? i;
  • Savjeti kako se nositi sa strahovima ali i iščekivanjem pozitivnih rezultata IVF procedure

Klikom na gore postavljeno dugme play možete slušati, a u daljnjem tekstu možete i pročitati transkript današnje epizode.

 

Kako tačno izgleda jedna IVF procedura? Možemo li je detaljnije približiti onima nas slušaju a ne znaju mnogo o njoj?

dr Amela Hodža: Nakon što smo se odlučili za IVF proceduru te uradili pripremne nalaze, uzeli pripremnu terapiju, javljamo se na drugi dan menstrualnog ciklusa. Na drugi dan menstrualnog ciklusa radi se ultrazvučni pregled i pregled estrogena i progesterona iz krvi. Ukoliko nalazi hormona i ultrazvučni pregled budu zadovoljavajući taj dan započinjemo postupak vantjelesne oplodnje.  Od tog dana narednih desetak dana koristimo terapiju u vidu potkožnih injekcija. Tokom davanja tih injekcija radimo tri do četiri puta folikometriju kako bi bili sigurni da je odgovor iz jajnika je adekvatan na terapije i doze koje smo ordinirali.

Samo davanje injekcija je vrlo jednostavno te svaka pacijentica sama sebi daje iste. U onom trenutku kada ustanovimo da su folikule dovoljno narasle, da već možemo očekivati da dobijemo zrele jajne ćelije iz jajnika, zakazujemo uzimanje jajne ćelije. Uzimanje jajne ćelije radi se pod anestezijom. To je kratkotrajna intravenozna anestezija i sam postupak traje pet do deset minuta.

Nakon što smo aspirirali jajne ćelije, jajne ćelije se prebacuju u embriološki laboratoriji gdje naši embriolozi rade pregled jajnih ćelija. Isti dan radi se mikroinjekcija, odnosno oplodnja jajnih ćelija sa spermatozoidima. Nakon što smo uradili oplodnju, sačekamo do narednog dana da vidimo da li su jajne ćelije uspješno oplođene, te tri do pet narednih dana pratimo rast i razvoj embrija.

Ukoliko su hormoni zadovoljavajući kod pacijentice, ukoliko je maternica spremna za embriotransfer, odlučimo se da dva najbolja embrija vratimo u maternicu.

Nakon embrio transfera pacijentici se ordinira terapija za čuvanja trudnoće, te čekamo 12 dana do testa za trudnoću.

 

Magistrice Hodžić, vjerujemo da je jako važno da damo savjet kako se nositi sa strahovima ali i iščekivanjem pozitivnih rezultata IVF procedure?

Jasmina Hodžić: Strah je najjača ljudska emocija i to je ujedno prva emocija koja se javlja u postupku biomedicinski potpomognute oplodnje. Strah se javlja od samog početka. Par kada dođe ovdje na vrata naše klinike, on se jako boji, bez obzira koliko god i šta god su prošli u životu, strah od nečega neizvjesnoga i nečega novog u procesu biomedicinski potpomognute oplodnje je vrlo opravdan jer ljudi ne znaju šta mogu očekivati.

Ono što je ljudima važno napomenuti je da postoji jedan široki spektar emocija, pogotovo kada se čeka rezultat IVF-a, pogotovo što su pod samim pritiskom od samog početka i ona kad se završi ta jedna cjelokupna priprema i kada čekate rezultate same biomedicinski potpomognute oplodnje, najčešća emocija koja se javlja uz sami taj strah je i bespomoćnost jer vi odete kući i niste više ni izloženi niti dolazite toliko često na kliniku i nekako se bespomoćnost upravo javlja iz razloga zato što vi smatrate da vi ne možete ništa uraditi.

Sam postupak je cjelokupan, odnosno do tog samog čekanja beta HCG hormona je intezivan, pogotovo zato što je popraćen velikim brojem dolazaka. Jednostavno kada to stane javlja se bespomoćnost. Ono što ja naglašavam u radu sa pacijentima je nastavljati sa redovnim aktivnostima. Dakle ići na posao, šetati, piti kafe sa prijateljicama, ići u shopping, obavljati neke svakodnevne životne aktivnosti jer život ne staje sa procesom IVF-a.

Vi ako ste ušli u proces IVF-a, ne mora znaćiti da vaš život treba da bude stopiran. Naprotiv, treba da se pridržavate svih uputa našeg medicinskog osoblja, ali generalno nastavljate sa svojom svakodnevnicom. Ono što uvijek morate imati na pameti jeste da niste vi krivi za ono što vam se dešava. Imati neplodnost je medicinski problem za koji vi tražite rješenje, apsolutno ni na koji način žena i muškarac (par) nisu odgovorni za to. Nažalost postoje različiti medicinski problemi i ono što je najvažnije od svega toga da se ogroman broj ljudi koji se suočavaju sa neplodnošču taj ishod bude upravo onakav kakvim oni najviše žele. On rezultira jednim konačnim ciljem, a to je da se par ostvari kao roditelj.

Gdje život počinje.

Prva epizoda “Pitajte NewLife”

Klikom na dugme play možete poslušati prvu epizodu “Pitajte NewLife” gdje Vam doktorica Amela Hodža i magistrica psihologije Jasmina Hodžić odgovaraju na Vaša pitanja.

Ako pak više uživate u čitanju vašeg sadržaja, u nastavku smo pripremili transkript cijele emisije.

Kako prepoznati da je pravo vrijeme za IVF proceduru?

dr Amela Hodža: Uspjeh IVF-a zavisi od brojnih faktora, vrlo je važna optimalna tjelesna težina I balans hormona. Među IVF pacijentima dominira visoka učestalost debljine i sindrom policističnih jajnika i nerijetko su ovakva stanja udružena, te čine 60 do 70% pacijentica koje se bore sa sterilitetom.

Vrlo često uz ova dva stanja imamo prisutnost poremećaja hormona i inzulinske rezistencije, te sve to dovodi do smanjenog uspjeha IVF tretmana i povećava rizik od pobačaja. Također i okolišni toksini mogu poremetiti hormone i pridonijeti debljanju.

Oni se mogu udisati, pojesti ili absorbirati kroz kožu i sluznicu. To su: duhan, pesticidi, insekticidi, kozmetika, boja za kosu, živa, hormoni, steroidi.

Pri svakom IVF tretmanu se svako preporučuje regulisati ishranu, smanjiti ugljikohidrate, te uključiti fizičku aktivnost dva do tri puta sedmično.

Tokom pripreme, također uradimo potrebne nalaze hormona. U slučaju odstupanja da možemo terapijom regulisati prije samog postupka vantjelesne oplodnje.

Osim ishrane, također uključimo vitamine i suplemente koji pozitivno utiču na sam tok oplodnje koji također pripreme tijelo na trudnoću. Od suplemenata najčešće uključujemo: vitamin D, inosito koji povećava inzulinsku osjetljivost, koji su pogotovo bitni kod žena sa policističnim jajnicima.

Zatim od ostalih suplemenata koji mogu pozitivno uticati na sam tretman i na tok trudnoće su svakako folna kiselina, kalcij, cink, selen, b kompleks i koenzim q10. Sam zdrav način života i balans hormona kod žena sa normalnom tjelesnom težinom mogu pospješiti postupak IVF-a, dok kod žena sa povećanom tjelesnom težinom te body mass index-om iznad 30% dokazano je da ukoliko izgube 5-10% tjelesne težine povećava se plodnost za 30 do 50%.

Od ostalih savjeta, tu je svakako smanjen unos alkohol, duhana, kofeina, gaziranih sokova, a trabalo bi povećati unos vode, spavati sedam do osam sati dnevno tokom noći jer neispavanost utiče i na hormone te povećava apetit.

Iskoristiti svako slobodno vrijeme za šetanje.

Sve su ovo savjeti koji nam mogu pomoći da pripremimo tijelo za postupak IVF-a, te povećava uspjeh za trudnoću.

 

Na šta je umjesto statistike potrebno staviti svoj fokus prilikom donošenja odluke o započinjanju IVF procesa?

Jasmina Hodžić: Na svijetu ne postoji urnek koji bi mogao poslužiti kao uputa za psihološku podršku parovima koji prolaze kroz postupak medicinski potpomognute oplodnje. Ono o čemu ja vodim računa u svom radu je poštivanje osobina ličnosti pacijenta koji prolazi kroz proces.

S jedne strane imate ekstraverte, ljude koji otvoreno razgovaraju o svom problemu, traže podršku i traže uključenost psihologa. S druge strane imate intraverte, ljude koji ne žele razgovarati o svom problemu i podvlače liniju privatnosti.

Potrebno je poštovati tu liniju sve dok pacijenti ne požele drugačije. Iskustvo mi je pokazalo da kada steknete povjerenje, obično je to nakon par dolazaka, ovi pacijenti počnu se otvarati što rezultira dobrim sistemom psihološke podrške.

Pri ulasku u sami postupak i za dobru psihološku pripremu parova naglašavam narednih par stvari:

  • Da sve što ih konkretno zanima o liječenju, primjeni terapije i svim ostalim nedoumicama pitaju isključivo svog ljekara ili medicinsko osoblje. Ponekad iz najbolje namjere, ljudi su skloni uzimanju različitih preparata koji su na slobodnom tržištu u toku samog postupka što može negativno uticati na sami ishod postupka.
  • Druga stvar je smanjiti pretraživanje putem interneta i pretraživanje foruma. Razumljivo je da žene vole da razgovaraju, dijele svoja iskustva na različitim grupama, što je u emocionalnom smislu dobro i vodi određenom emocionalnom rasterećenju. Međutim loša stvar je što žene koje su već završile postupak medicinski potpomognute oplodnje mogu davati krive savjete. Naravno, ponavljam pridruživanje grupama je dobro, ali u granicama dok ne utiče na sami tok liječenja.
  • Naredna stvar je jačati emocionalnu vezu sa partnerom i ne izbjegavati seksualne odnose. Kada paru kažete da ima problem sa sterilitetom u velikom broj slučajeva ta informacija remeti njihov seksualni odnos, što je izuzetno pogrešno. Par treba da nastavi na jačanju emocionalne povezanosti jer je ona najvažnija u toku samog prolaska kroz proces.

Zadnja, ali podjednako važna stvar je biti i dalje društveno aktivan i ne patiti u tišini. Ne morate svima objasniti šta vam se dešava ali sa ljudima koji su vam bliski, možete određeni informacije podijeliti i to će u svakom slučaju olakšati sami prolazak kroz postupak medicinski potpomognute oplodnje.

 

Gdje život počinje.

Socijalna stigma u IVF-u

Piše: Jasmina Hodžić, magistar psihologije

Balkanska priča je uvijek ovakva. Žena kada završi srednju školu, u novije vrijeme fakultet, pitana je od strane okoline kada će da se uda. Kad se uda pitana je kada će dijete. Kada ima dijete pitaju kada će drugo. A okolina ne razmišlja. Ne razmišlja o tome povrijeđuju li svoje poznanike, prijatelje ili rodbinu. Trebala bi da bude empatična. Ali nije.

Empatija je sposobnost razumijevanja emocija drugih ljudi i načina kako reagirati na opažene emocije. Osjećati empatiju prema nekome znači razumjeti što osoba osjeća u situaciji u kojoj se nalazi i razumjeti kako bismo mi reagirali u sličnoj situaciji. Postoje dva stepena empatije: emocionalna i racionalna. Mi osjećamo ono što osjeća drugi, ali sve to možemo racionalno razumjeti.

Psiholozi kažu da je empatija  preduvjet socijalizaciji. Bitno je napomenuti kako empatija nije samo zamišljati kako je drugome. Empatija nužno uključuje i emocionalno povezivanje.

Ako je empatija preduvjet socijalizaciji, kako to onda da mi kao razvijeno, a prije svega moderno društvo možemo osobe koje imaju problema začećem nazivati nerotkinjama, nemajkama, sterilušama… Sve pogrdni nazivi. Kao kultura, poštujući ostale pacijente, nemamo pogrdne nazive za one koji imaju problem sa srcem, jetrom, bubrezima. Samo za one koji imaju problem sa začećem. Odkud nam pravo? Oni su isto borci sa bolešću. Njihova bolest nije za pogrdne nazive, ona ima ime zove se bolest reproduktivnih organa, N 97. Ima svoju težinu. Ona je bolna. Ona ne traži sažaljenje od strane drugih osoba, samo razumijevanje. Ne prelaženje granica privatnosti. Samo njeno poštovanje da kada vidite par ne gledate u ženin stomak, samovoljno procjenjujući ili pitajući “ima li novine” sa dodatnim neumjesnim komentarima. To je samo što parovi sa ovom bolešću žele. Samo to, ništa drugo.

Između straha i želje u IVF postupku

 

Piše: Jasmina Hodžić, magistar psihologije

 

Kaže mi on: “Znaš Jasmina, ovo joj je najveća želja…”

Te riječi vas tjeraju da gubite dah. U momentu milion stvari postaju manje važne.

“A… I ako ne bude sada, mi ti nećemo odustati.”

“Znam”, odgovaram.

I sigurna sam da neće. Jer ta ljubav i poštovanje koje imaju njih dvoje mora biti nagrađena. Odlaze zagrljeni. Sa teškim koferom nade koji će nosati oboje punih 12 dana, do rezultata. Niko osim njih dvoje neće znati šta nose sa sobom, ni porodica ni prijatelji. Bit će vezani nevidljivom niti koje samo vežu muža i ženu u postupku vantjelesne oplodnje…

Statistika kaže da čak 87. 630 parova u BiH treba pomoć pri začeću. Ista ta statistika kaže da svako 6 par u BiH treba tu istu pomoć. Mrzim statistiku. Vjerujem da je tačan zbroj netačnih podataka. Pogotovo u IVF-u. Svaki dan gledam parove koji se bore sa neplodnošću i želim da nisu dio te statistike. Ni one o (ne)uspjehu, ni one generalne. Šta znači broj? Ništa. Ponekad mi se čini da ako je nešto suđeno da se desi, desit će se pa da su šanse jedan naprema milion.

Da, ovo je priča o onima  koji statistički imaju manje šanse za uspjeh.

Gledam ih danas nakon završenog transfera, sa nadom u očima, kakvu odavno vidjela nisam…

Njoj je 42 godine, ali ne gubi nadu. Dobili su dva embrija ovaj put. Gledam ih kroz staklo kako završavaju sa administracijom. Ona radi kao prodavačica. I on radi ne baš tako plaćen posao. Država im, nažalost, neće pomoći platiti postupak, jer ona eto ima pune 42 godine i opet ne ulazi u onu statistiku.  Hoću još jednom da im poželim sreću. Znam da je cjelokupan tim dao sve od sebe, ali od ovog momenta uspjeh je u Nečijim drugim rukama. Gledam njega, drži njenu ruku u svojoj. Ona je na pragu suza.

Kaže mi on: “Znaš Jasmina, ovo joj je najveća želja…”

Te riječi vas tjeraju da gubite dah. U momentu milion stvari postaju manje važne.

“A… I ako ne bude sada, mi ti nećemo odustati.”

“Znam”, odgovaram.

I sigurna sam da neće. Jer ta ljubav i poštovanje koje imaju njih dvoje mora biti nagrađena. Odlaze zagrljeni. Sa teškim koferom nade koji će nosati oboje punih 12 dana, do rezultata. Niko osim njih dvoje neće znati šta nose sa sobom, ni porodica ni prijatelji. Bit će vezani nevidljivom niti koje samo vežu muža i ženu u postupku vantjelesne oplodnje…

Da, dragi moji, svi vi koji imate neke druge snove i nadanja i ne znate ništa o IVF-u budite zahvalni prvenstveno na svojoj porodici, a onda stvarajte zajedno neke bolje snove. Ja nikada u životu nisam vidjela toliko ljubavi i nade, kao što sam vidjela u IVF centrima.

Njima želim ostvaren san. U obliku najljepšeg i najmirišljivijeg zamotuljka…

Koliko daleko ste spremni ići po svoje dijete?

 

Piše: Jasmina Hodžić, MA psihologije

Ovu rečenicu parovi koji su uključeni u proces medicinski potpomognute oplodnje itekako dobro razumiju. Svaki par otprilike ima istu početničku priču… Dolazak na polikliniku za vantjelesnu oplodnju , gdje razgovor sa IVF stručnjakom  budi nadu da ipak postoji način da postanu roditelji. U ovom momentu par osjeća početničku euforiju. Napokon je dobio saveznika u svojoj borbi. Nekoga ko će pomoći.

Nakon dobijenog saveznika par kreće u put koji svima ostalim ljudima izgleda lagan. “Šta je to, par pregleda, par injekcija, nekoliko tabli tableta i postupak je završen.” A nije tako. Koliko god postupaka da par ima iza sebe, nikad nije jednostavno. Ko god da Vam kaže drugačije, ne govori istinu. Svaki put. Bio prvi, ili ne podjednako je težak, u psihičkom smislu. Ispituje granice toga koliko ste jaki. Nema muškarca, bez obzira da li se radi o doktoru ili nekom drugom radniku, čija ruka neće zadrhtati kada u suprugin stomak treba da da injekciju. U ovom period sve dolazi na površinu i ranjivost i uplašenost. Strah je dobio ime, zove se neplodnost. Primarna ljudska emocija, koju svaki par koji se bori sa neplodnošću razumije. Strah od neuspjeha, strah od osude okoline, strah od prvog pokušaja, strah od prethodnog pokušaja koji nije uspio…

Koliko je spreman par da se bori sa strahom i drugim emocijama da bi došao do svog djeteta? Koliko je spreman da ide daleko po svoje dijete? Kao psiholog zaposlen na IVF poliklinici, kažem do krajnjih granica psihološke izdržljivosti i strpljenja.

Međutim, za neke stvari u životu potrebno je upravo to strpljenje. Ako ne dolazi do trudnoće u onom momentu baš kada par želi, ne znači da nikada neće doći do nje. Prilikom prolaska kroz IVF postupak  par se suočava sa gomilom okolnosti na koje nije spreman, ali se prilagođava… Izlazi jači iz te borbe, uporniji  i istrajniji. “Odlazak” do svog djeteta ni za jedan par nije isti. Neki tim putem prođu lahko, iz prvog pokušaja. Nekome je put trnovit i vijugav.

Ali nema cijenu kada par jednog dana bude držao svoje dijete u naručju…

IUI vs IVF

Dva najčešća korištena medicinska tretmana za neplodnost su intrauterina inseminacija (IUI) i in vitro fertilizacija (IVF). Ako nakon nekoliko mjeseci ne uspijevate realizirati trudnoću spontanim nezaštićenim spolnim odnosima, možda je vrijeme da razmišljate o mogućnostima i vrstama tretmana liječenja neplodnosti.

Vjerovatno imate pitanja i nedoumica o tome šta svaki od ovih tretmana može učiniti za Vas i po čemu se razlikuju. U poliklinici New Life Sarajevo, naši specijalisti i doktori mogu Vas voditi kroz razlike između IUI i IVF procedura i pomoći vam da odlučite koja je opcija najbolja za vas.

 

Procedura intrauterine inseminacije (IUI)

Tokom postupka inseminacije, sperma muškog partnera se ubacuje jedanput ili dva puta u maternicu buduće majke ili surogata u danima nakon njene ovulacije.

Ubrizgavanjem sperme direktno u matericu, IUI povećava šanse da se sperma i jajna ćelija sretnu kako bi se stvorio oplođeni embrion. Upotreba većih koncentracija kvalitetne sperme također povećava mogućnost uspješnog začeća i trudnoće.

Prednosti i nedostaci IUI

Procedura IUI-a se često bira jer oduzima manje vremena i obično je jeftinija od IVF-a. Tokom postupka IUI-a, sperma muškog partnera (ili donatora) se ubacuje direktno u maternicu. Proces se inicira tokom ovulacije ženskog partnera.

Intrauterina inseminacija se obično preporučuje ženama mlađim od 35 godina jer žene u ovom dobnom rasponu imaju veću stopu uspješnih začeća od žena starijih od 35 godina. Žene u dobi od 40 ili više godina imaju najnižu stopu uspjeha sa IUI, uz samo oko 5% šanse za uspješnu trudnoću.

Također je važno napomenuti da, budući da se IUI može kombinirati s upotrebom lijekova za stimulaciju jajnika, mogućnost od blizanaca ili tripleta je veći.

Često se žene odluče za dva do tri kruga IUI procedure, te ako to ne uspije kreću u postupak IVF-a.

 

Procedura vantjelesne oplodnje (IVF)

Vantjelesna oplodnja je jedna od najpopularnijih i najuspješnijih metoda liječenja neplodnosti. Kao što je ranije spomenuto, ako tri ili više rundi IUI ne uspiju, naši ljekari preporučuju pokušaj IVF-a. Ovom metodom, lijekovi za plodnost se koriste za stimulaciju jajnika, što stimulira proizvodnju više od jedne jajne stanice u isto vrijeme.

Kada sazriju, jajne ćelije se uzimaju i spajaju sa spermom u laboratoriji. Nastali embriji se zatim prenose u matericu. Kada se ovaj postupak prijenosa embrija završi, embriji se mogu implantirati za zid materice, što rezultira trudnoćom.

Zašto parovi koriste IVF procedure

Općenito, IVF ima veću stopu uspjeha od intrauterine inseminacije.

Osim toga, IVF daje vašem liječniku i specijalistima za plodnost veću kontrolu nad brojem embrija koji će biti prebačeni u matericu, što smanjuje rizik od rađanja blizanaca ili tripleta.

Međutim, IVF zahtjeva veču količinu lijekova za plodnost i ima više sveukupnih troškova. Postupak IVF-a je skuplji od intrauterine inseminacije, tako da će biti neophodna konsultacija sa našim specijalistom s obzirom na uzrok vaše neplodnosti, kako biste utvrdili da li su IVF ili IUI pravi izbor za vas.

Kako odlučiti između IVF i IUI procedura?

Najbolji način da utvrdite da li su IUI ili IVF pravi izbor za Vas je da se konsultujete sa našim doktorima u poliklinici New Life Sarajevo. Iako možda već imate već donesenu odluku koju preferiranu proceduru želite, ipak  naši doktori i drugi specijalisti Vam mogu dati stručne informacije i preporuke na osnovu vaših godina, općeg zdravstvenog statusa, uzroka vaše neplodnosti i ostalih parametara.

Principijelno, mlađi parovi imaju više uspjeha s IUI procedurama, te bi općenito mogli biti bolji kandidati za ovaj medicinski tretman. Međutim, ako oplodnja nije uspješna i potrebno je više ciklusa IUI-a, ova usluga može iziskivati i veća finansijska sredstva. Stoga, potrebno je izbalansirati sveukupne troškove, koristi, rizike i ostale parametre prije nego donesete konačnu odluku.

 

Za sva ostala pitanja tu smo za Vas na besplatnom info telefonu 080 020 311 ili preko e-mail adrese: info@newlife.ba.

Gdje život počinje.

 

Da li ste Vi dobar kandidat za IVF?

Od uvođenja vantjelsene oplodnje, ili IVF-a, u „mainstream“ medicinu i u širokorasprostranjenu primjenu, oko pet miliona beba je rođeno pomoću ove izvanredne medicinske procedure. Kada proširenje i budućnost svoje porodice povjerite New Life-u, naši stručnjaci za plodnost će vas voditi ka realizaciji vaših želja i ciljeva, uz primjenu savremenih inovativnih procedura koje primjenjuju u svojoj dugogodišnjoj praksi s visokim stopama uspješno realiziranih trudnoća i porođenih beba.

Kao provjereni stručnjaci u području liječenja neplodnosti, naši doktori za neplodnost pažljivo procjenjuju kandidate za vantjelesnu oplodnju u našoj ordinaciji u Sarajevu, kako bi bili sigurni da ćete imati šansu i koristi od IVF-a. Nažalost, nisu svi pacijenti dobri kandidati za IVF tretman. Ukoliko naši liječnici smatraju da određenoj pacijentici neće koristiti vantjelesna oplodnja, oni će iskreno i otvoreno savjetovati i argumentirati takve činjenice i preporučiti druge metode liječenja.

Da li ste Vi dobar kandidat za IVF? Iako će vam sljedeći tekst dati grubu predstavu o kvalifikacijama koje bi odgovarajući kandidat trebao posjedovati, jedini način da sa sigurnošću saznate da li je IVF prava opcija za vas je da se sastanete s jednim od naših specijalista za plodnost radi povjerljivih konsultacija. Pozivamo vas da zakažete svoj termin danas.

Da li ste Vi dobar kandidat za IVF?

Iako ćemo u nastavku dati općenitu predstavu o kvalifikacijama koje bi odgovarajući kandidat trebao ispunjavati, jedini način da sa sigurnošću saznate da li je IVF prava opcija za vas je da se sastanete s jednim od naših specijalista za plodnost radi povjerljivih konsultacija. Pozivamo vas da već danas zakažete svoj termin.

Pogodni kandidati za IVF

Potencijalno ste dobar kandidat za IVF ako:

  • Niste uspjeli realizirati trudnoću uz nezaštićeni spolni odnos, posebno u kombinaciji s lijekovima za plodnost;
  • Imate endometriozu;
  • Imate blokirane ili izvađene jajovode ili druge probleme sa jajovodima;
  • Imate sindrom policističnih jajnika;
  • Je muškom partneru dijagnosticiran faktor neplodnosti;
  • Imate inflamatornu bolest karlice;
  • Imate abnormalne ciklusi ovulacije;
  • Imate nemogućnost proizvodnje zdravih jajnih ćelija.

 

Prije nego krenete u proces vantjelesne oplodnje, važno da što većo broji informacije vezano za postupke koje namjeravate raditi. Nekim pacijentima je potrebno nekoliko IVF ciklusa kako bi uspješno realizirali trudnoću, dok drugi to nikada ne uspiju. Ipak, mnogi drugi imaju uspjeh već iz prvog pokušaja – nema garancija niti definitivnih potvrda uspješnosti.

Iako ohrabrujemo pacijente da vjeruju i ne gube nadu, također želimo da oni budu psihički i emocionalno spremni za mogućnost da IVF tretman neće biti uspješan.

Žene s fibroidnim tumorima, problemima s hormonima i disfunkcijom materice, prolaze kroz evaluaciju za kandidaturu za IVF u svakom pojedinaćnom slučaju.

Kao i uvijek, poliklinika New Life Vam stoji na raspolaganju za sva dodatna pitanja koja možete imati, putem besplatnog info broja: 080 020 311 ili preko našeg e-maila: info@newlife.ba.

Gdje život počinje.

Historija IVF-a

Savremeni, efikasni tretmani za neplodnost su omogučili brojnim parovima i osobama koje nastoje izliječiti neplodnost da konačno realiziraju svoje snove o potomstvu i proširenju porodice.

Američki Centar za prevenciju i kontrolu bolesti (CDC) je u 2018. godini evidentirao 306.197 ciklusa liječenja neplodnosti u SAD, od kojih je 99% tretmana neplodnosti uključivalo vantjelesnu oplodnju (IVF).

Iako je vantjelesna oplodnja danas efikasna i izuzetno popularna metoda liječenja neplodnosti, postala je postepeno pristupaćna za parove diljem svijeta tek sredinom 20. stoljeća. Evaluirati ćemo ukratko historiju IVF-a kako bismo mogli razumjeti kako se ova grana medicine razvijala i kako su i na koji način su medicinski istraživači diljem svijeta doprinijeli razvoju ove discipline.

 

Počeci IVF-a tokom 20. stoljeća

Dana 25. jula 2020. godine proslavili smo 42. rođendan prve bebe na svijetu začete IVF tehnologijom, sad već gospođu u najboljim godinama Louise Brown. Od početnih, pionirskih istraživanja, koja su dala revolucionarne rezultate, do savremenog IVF tretmana za neplodnost, bili su potrebni brojni naučnoistraživački angažmani, koji su zahtijevali vrijeme i resurse.

Temelji IVF-a: od 1920-ih do 1960-ih

U periodu između 1920-ih i 1960-ih godina prošlog stoljeća, brojne inovacije i otkrića naučnoistraživačkih eksperata su postavili temelje IVF procedura:

  • g. Identificiran ženski hormon plodnosti estrogen;
  • g. Identificiran i ženski hormon plodnosti progesteron;
  • g. Razvijeni su hormonski suplementi za plodnost;
  • 1950-ih IVF testiranja na miševima i zečevima;
  • 1960-ih Razvijeni su lijekovi za stimulaciju plodnosti;
  • g. Prvi uspješni pokušaji ekstrakcije i oplodnje humanih jajašca;
  • g. Revolucionarna prva oplodnja humanih jajnih ćelija.

Zahvaljujući suplementima i lijekovima za neplodnost, liječnici su uspjeli povećati šanse za trudnoću kod pacijenata. Ovi lijekovi i suplementi su također omogučili multidisciplinarnim ekspertima da kontroliraju i pravilno odrede vrijeme za razvoj jajne ćelije i za ovulaciju, što je ključ uspjeha IVF.

1950-e: Testiranje IVF tehnike na životinjama

IVF metoda je prvi put korištena u 1950-im godinama prošlog stoljeća putem medicinske opservacije i testiranja na životinjama. Ova testiranja su vodila ka najvažnijim otkrićima u vantjelesnoj oplodnji, što je na kraju kreiralo put ka uspješnom IVF tretmanu.

Tokom 1950-ih godina prošlog stolječa, Dr. Min Chueh Chang iz Worcester fondacije, je uspješno porodio zečice koristeći IVF proces. Ova trudnoća je bila od izričite važnosti zato što je dokazala da se embrion oplođen u laboratoriji može uspješno prenijeti u maternicu i omogućiti trudnoću.

Od testiranja IVF metoda na miševima i zečevima, istraživači su se počeli fokusirati na repliciranje rezultata IVF tretmana na ljudima, nakon što je dokumentovan uspjeh kod životinja.

1970-ih: Početni pokušaji IVF tretmana na ljudima

Iako je prva IVF procedura na životinjama testirana 1959. godine, trebalo je proći vremena prije nego što bi IVF tretman postao izvodljiv na ljudima. Važno je naglasiti da je bilo nekoliko neuspjelih IVF pokušaja tokom ranih 1970-ih.

Godine 1973., medicinski magazin Lancet je objavio istraživanje australskog tima na Univerzitetu Monash koji je uspio realizirat prvu IVF trudnoću, ali je trudnoća završila pobačajem nekoliko dana poslije. Godine 1976., nek stručne studije su evidentirale vanmateričnu (ektopičnu) trudnoću uz primjenu IVF-a, koja nije bila održiva s obzirom na tadašnje okolnosti i tehnologiju.

Pored ovih neuspješnih pokušaja vantjelesne oplodnje, treba spomenuti i kontroverzni pokušaj vantjelesne oplodnje 1973. godine, doktora Landrum Shettlesa iz New Yorka. On je pokušao provesti tajnu IVF proceduru u Columbia Presbyterian bolnici. Supervizor dr. Shettlesa osujetio je pokušaj postupka jer je trebao biti izveden bez ikakvog nadzora pacijenta.

  1. godina: Prva osoba rođena kroz IVF proces

Trebali smo čekati do 1978. godine kada je zabilježena prva uspješna IVF trudnoća i porod.

Dr. Patrick Steptoe i dr. Robert Edwards obavili su zahvat u Engleskoj, što je rezultiralo rođenjem Louise Brown 25. jula 1978. godine. Louise je i danas živa i zdrava, te je živi dokaz uspješnosti inovacija napravljenih tokom nekoliko decenija.

Sa prvim živim rođenjem bebe začete IVF-om, izgradnja porodice postala je pristupačnija i uobičajena za parove širom svijeta. Mediji su, nakon uspješnog začeća Brownove, stavili u središte pažnje tretmane neplodnosti za one koji ne mogu zatrudnjeti, a drugi parovi su počeli proaktivno tražiti pomoć za neplodnost.

1980-ih: IVF postaje „mainstream“

Iako su doktori dokazali da se procedura IVF-a može sigurno i uspješno izvesti, trebalo je određeni vremenski period kako bi IVF postao pristupačan širim masama.

Upravo se to desilo tokom 1980-ih, kada se sve više ljudi okrenulo ka IVF-u i drugim procedurama kako bi dobili šansu da realiziraju trudnoću i prošire porodicu. Poboljšanja u poljima medicinske opreme i usavršavanje tehnika vantjelsne oplodnje će se usavršiti tokom narednih decenija.

Do 1986. godine, preko 1.000 djece je rođeno primjenom IVF metoda. Četrdesetogodišnje putovanje razvoja vantjelesne oplodnje postavilo je problem neplodnosti u javni diskurs i promijenilo milione života širom svijeta. Ovaj razvoj tehnologije je percipiran kao čudo 20-og stoljeća i još uvijek daje izvanredne rezultate.

Saznajte više o IVF procedurama

Imamo dosta toga da naučimo iz historije razvoja IVF-a. Medicinski stručnjaci diljem svijeta kontinuirano nastavljaju raditi i usavršavati ovu granu medicine. Uz današnju efikasnu tehnologiju, IVF tretman se fokusira i na razvoj preimplatacijskog genetskog testiranja kao i na smanjivanje troškova tretmana koji se koriste kod problema neplodnosti.

Ali važno je shvatiti da se historija IVF metoda još piše i u današnje vrijeme i da ne znamo šta će budućnost donijeti.

Važno je napomenuti da se historija razvoja IVF metoda još uvijek piše i da možemo u budućnosti očekivati još bolju efikasnost i poboljšanje statističkih rezultata uspješno realiziranih vantjelesnih oplodnji pomoću ovih savremenih procedura.

 

Za sva dodatna pitanja, poliklinika New Life Vam stoji na raspolaganju.

Kontaktirajte nas putem našeg besplatnog info broja 080 020 311 ili e-mail adrese: info@newlife.ba.

Gdje život počinje.

Privatna zdravstvena ustanova New Life

Sve primjedbe, sugestije i prijedlozi su dobro došli. Na sva Vaša pitanja ćemo odgovoriti najkasnije do kraja radnog dana.