U petoj epizodi “Pitajte NewLife” donosimo Vam emotivnu ispovijest gospođe Lejle Memić-Mujkanović, njenu životnu priču kao i sve prepreke na koje je naišla (i na kraju i savladala) na svom putu ka roditeljstvu.
Vjerujemo da će ova snažna priča pomoći parovima koji se bore sa neplodnošću da nađu novu snagu i da istraju do kraja u svojim snovima.
Klikom na gornje dugme play možete poslušati petu epizodu, a u nastavku možete naći transkript:
Gospođo Memić-Mujkanović, u Vašoj borbi sa neplodnošću koji su to socijalni tabui koje ste morali preći da bi ste došli do svoga cilja?
Prije svega pozdrav svim slušaocima radija Kameleon i želim Vam se svim srcem zahvaliti što ste nam dali priliku da se i naš glas čuje, kao i glas svih parova koji se sa teškom mukom bore postati roditelji. Ja sam glas više od 7.000 osoba koje se nalaze u Facebook grupi “neplodnost i iskustva” i pokušat ću biti kratka, mada je ovo zaista nepresušna tema o kojoj bi ja mogla govoriti i dok bez daha ne ostanem. Ali eto pokušat ću biti što kraća, i oprostite mi ako u svom izlaganju budem emotivna, iako sam se ja ostvarila kao roditelj, neplodnost je dio mene, dio moga života zauvijek. Ima ona izreka koja kaže, parafrazirati ću: “Nešto si uspio zaboraviti tek onda kada o tome možeš pričati bez emocija.” Vodeći se tom izrekom ja definitivno nisam uspjela prevazići to. Brojni su socijalni tabui koje prolaze bračni parovi koji se bore sa sterilitetom, jer živimo nažalost još uvijek u okruženju gdje je neplodnost sramota, gdje asocijacija na neplodnost odmah znaći ženska neplodnost.
Ali ako malo detaljnije prostudiramo sve studije vezane za neplodnost, znat ćemo podatke da je danas 40% ženski faktor kao uzrok neplodnosti i isto toliko i muški. Znaći, podjednako faktor neplodnosti kod žene i kod muškarca, a 20% je parova kojima je dijagnosticirana i muška i ženska neplodnost. Mislim da se vrlo malo javno govori o ovom problemu, od tuda I stigmatizacija u društvu.
Većina ljudi koje ne dotiče ova tema, vrlo malo uopšte znaju na koji način se liječi neplodnost i šta je to ustvari vantjelesna oplodnja. Vjerujte da je mali broj parova koji uopšte pristaju da javno govore na ovu temu, da ne bi neko slučajno saznao da se oni liječe od steriliteta. Zašto? Zato što ljudi gledaju drugačije te parove koji imaju problem sa neplodnošću. Gledaju ih kao: “Ah, oni su neplodni” ili “imaju problem da zatrudne”. I tako se nađemo u začaranom krugu iz kojega ne možemo izaći. Ljudi su generalno malo upoznati šta je vantjelesna oplodnja i sama sam tokom svog liječenja imala priliku čuti razne komentare i osude na račun takvog načina da dođem do roditeljstva. Jedne prilike, moja doktorica medicine mi je rekla da joj nije jasno, kad sam se ja već ostvarila kao roditelj, kada sam došla kod nje nevezano za neplodnost, vodila sam sa sobom svoga sina začetog vantjelesnom oplodnjom. Doktorica se pozdravila sa njim i sa mnom, poznavajući mene i mog supruga, rekla je da joj uopšte nije jasno kako moje dijete, koje je začeto vantjelesnom oplodnjom, liči na moga supruga? Ja sam zaista bila fascinirana i zatečena takvom izjavom da nisam uspjela ništa reći jer nisam mogla da vjerujem da osoba koja je završila medicinski fakultet, nema veze što nije imala doticaja sa neplodnošću, može reći takvo nešto jer vantjelesna oplodnja je ništa više do samo mala pomoć u kojoj se spajaju ženske jajne ćelije sa muževim spermatozoidima. To je vaše dijete! Vaš DNK, vaš genetski materijal. Zaista nisam mogla da vjerujem da je tolika neupućenost, zato ne zamjeram ni ljudima što ne razumiju sam izraz „vantjelesna oplodnja“, jer kako da oni razumiju kada ne razumiju ljudi koji su, hajmo reći, obrazovani. Ustvari, najveći problem je što se malo govori na ovu temu. Ljudi misle da djeca začeta vantjelesom oplodnjom su drugačija, vrlo često čujem i termin „umjetna oplodnja“. Tu nema apsolutno ništa umjetno. To su djeca kao i sva druga. To su trudnoće kao i sve druge, samo je razlika što su to djeca kojima je bila potrebna mala pomoć da dođu na ovaj svijet i da se rode.
Druga stvar koju bih izdvojila i koja me je doticala dok sam prolazila kroz svoj mukotrpan put u borbi za roditeljstvo, bila je sama pomisao da možda nikada nećemo biti roditelji. Svaki dan mi je bio mučan i tegoban. Budili smo se sa mišlju: “Šta ako ne uspijemo?”, “Šta ako ostanemo sami?”, “Šta ako starost dočekamo sami?”, teško zaista.
Svaka asocijacija na majčinstvo me rastuživala. Dječija odjeća u izlogu, trudnice koje šetaju svoje krasne stomake, reklama za baby pelene. Teško zaista! Ako niste doživjeli da stojite na ulici i da gledate sve druge žene kako su trudne, guraju kolica, zaista je nemoguće da razumijete. Vrlo često nas nisu razumijeli niti naši najbliži. Moje opsesivne priče o trudnoći prekidale bi se sa onim: “Opusti se”, “Nemoj misliti na to”, “Ne brini se”, “Ja imam prijateljicu/rodicu koja je uspjela zatrudnjeti od nekog čaja i slično”. Najradije sam tada htjela vrisnuti: “Draga rodbino, dragi prijatelji, ti savjeti ne djeluju, ne samo da ne djeluju, nego djeluju kontra-produktivno. Tako umanjujete moju težinu, težinu mog problema, želju da budem majka. Zapitajte se, zar majka može ne misliti o djetetu?”
Na koji način Vam je NewLife tim pomogao da ostvarite trudnoću?
NewLife tim je za nas bio naša druga porodica, zaista su bili moja druga porodica i moja sigurna luka gdje ja kada uđem sa sigurnošću znam da me tu apsolutno svako razumije. Apsolutno svako ima razumijevanja za moje psihološko stanje, ima razumijevanje za moje suze, razumijevanje za promijene raspoloženja. Oni su bili moja sigurna luka!
Kao da idemo u neku porodicu gdje vas svi vole, svi podržavaju, svi razumiju, imaju samo riječi hvale, imaju samo pozitivan stav o problemu. Nađu upravo one riječi za vas koje vam trebaju, koje vam znaće i daju snagu. Uvijek su optimistični, puni pozitivne energije i nama je to najviše trebalo. To nas je ohrabrivalo i guralo dalje. Nama svaki dan koji dođe i znamo da trebamo ići na kliniku, nama je taj dan bio poseban. Bio nam je drugačiji od drugih dana, osjećali smo dozu sreće kada nam dođe taj dan jer smo se osjećali korak bliže našem cilju, našem snu. Tako da smo uvijek sa nestrpljenjem čekali da idemo na kliniku. Draga Jasmina nas je uvijek umirivala zaista, zaista fenomenalnim pristupom prema svim pacijentima, pa tako i nama. Hvala Bogu i NewLIfe klinici mi smo se uspjeli ostvariti kao roditelji, i vrlo često kažem da je naš Bilal ima dvije porodice, svoju porodicu a i drugu porodicu, NewLife porodicu. NewLife nam je zaista dao smisao za život, dao nam je svrhu života i nikada im se nećemo moći dovoljno zahvaliti niti odužiti jer „hvala vam“ nije ni milioniti dio onoga što mi osjećamo i što su oni učinili za nas. Ja ču iskoristiti ovu priliku da im se još jednom zahvalim. Hvala vam od srca što ste nam promijenili život, promijenili ste nam život na bolje, dali ste nam smisao životu, dali ste nam svrhu života i od srca vam hvala.
Gospođo Memić-Mujkanović šta biste vi preporučili pacijentima i pacijenticama kojima je potreban IVF i koje je strah da uđu u postupak? Vrijedno je možda spomenuti da ste Vi imali devet postupaka IVF procedura, od kojih je sedam bilo u jednoj poliklinici, nakon čega ste došli u NewLife i iz drugog pokušaja desila se Vaša dugo priželjkivana sreća.
Poručila bih svim parovima koji imaju probleme sa začećem da je jedini ispravan put liječenja steriliteta klinika za neplodnost. Mišljenja sam da i ovi obični ginekolozi, koji nisu uskoro specijalizovani za liječenje steriliteta, vam ne mogu mnogo pomoći. Mislim da je jedini pravi put liječenja steriliteta klinika za neplodnost. Ako vidite da ne dolazi do začeća određeni period i da postoji neki problem, isključivo bi savjetovala parovima da se jave u kliniku za neplodnost. Tu ćete skratiti i nepotrebna lutanja i nećete gubiti vrijeme. Dobit ćete na jednom mjestu obradu, i vas i vašeg partnera, i za jedan dan ćete dobiti upute šta dalje, kako dalje pristupiti liječenju, šta možete uraditi u vašem slučaju. Tako da sam apsolutno protiv liječenja steriliteta prirodnim putem. Što znači nikakvi melemi, trave, čajevi i kreme ne dolaze u obzir iz razloga što je uzroka za neplodnost mali milion. Ne može jedan melem liječiti sve vrste bolesti, a vrlo često 90% problema ne može liječiti nikako. Štaviše, mislim da vam samo može odmoći takav način liječenja sterilitetom. Preporučila bih svim parovima da ukoliko se već suočavate sa činjenicom da morate uraditi postupak vantjelesne oplodnje, da je to jedini način da se ostvarite kao roditelji, da to ne smatrate nečim što vas treba zabrinjavati, da ne osjećate strah, da ne osjećate neku dozu depresije zbog toga što je vantjelesna oplodnja i sam postupak vantjelesne oplodnje značajno usavršen, pojednostavljen i uspješniji tako da apsolutno nema potrebe za strahom, jer ni jedan segment postupka vantjelesne oplodnje nije bolan.
Mene često pitaju parovi koji se suočavaju sa postupkom vantjelesne oplodnje: „Da li je punkcija bolna?“ Moj odgovor je NE! Punkcija nije bolna zato što dobijete odgovarajuću vrstu anestezije koja omogući da vas apsolutno ništa ne boli. Probudite se, kratko budete ošamućeni i to je to, nema nikakvog bola. Vjerujte mnogo više boli zvuk praznog stomaka! Mnogo, mnogo više nego postupak vantjelsne oplodnje. Kao neko ko je prošao devet postupaka vantjelsene oplodnje u različitim klinikama, mogu vam reći da vi kada krenete u taj postupak, kada otpočnete proces, vas vuče da idete dalje, da idete još jer osjećate da ste bliže svom cilju.
Svaki put mislite „još malo i došao sam do cilja“. Najteži korak je onaj prvi. A taj korak je uzeti telefon i pozvati kliniku, sve ostalo ide kao pjesma. A najvažniji faktor u cijeloj ovoj priči je vrijeme. Zato dragi parovi ne čekajte, ne čekajte na konsultacije jer nema potrebe za odugovlačenjem zbog straha jer postupak vantjelsne oplodnje apsolutno nije bolan.
